|
--------------------------------------
Oprostila sam
prijateljici
Znam, nije mu smjela reći.
Al'ipak je.
I on se počeo smijeti glasno,glasnije.
oko njega bila je grupa njegovih prijatelja.
I njih je hvatao smijeh.
A ja?
Gdje da nestanem?
Gdje da se sakrijem?
Crvenilo mi je prekrilo lice,a mozak mi se
isključio.
Samo sam pomislila: „ Bolje je tako!
Prošlo bi još puno dana, tjedana, mjeseci,
a u meni bi i dalje tinjala nada.
Ovako je jasno, okreni se, napravi novi korak i
pogledaj naprijed!
Doći će neki novi mali, a ona, moja prijateljica
ostat će i dalje moja srodna duša
jer nije me namjerno htjela povrijediti, već pomoći
da budem bliže svojoj simpatiji,
nije mogla znati , da on ne osjeća isto kao i ja.
Lea Isabella Žanić,14.godina, 8.razred, Ulm
Učiteljica: Ana Martinović
--------------------------------------
Kako mami uljepšam
dan
Ja mami uljepšam dan ,
kada ne sanjarim dok pišem domaću zadaću.
Ja mami uljepšam dan,
ako se ne oblačim i svlačim kao puž.
Ja mami uljepšam dan,
ako ručam bez rasprave.
Ja mami uljepšam dan,
ako otiđem spavati bez stotinu opomene.
A najviše mami uljepšam dan,
kad se smijem, kad sam veseo i zdrav...
Kad ju srdačno zagrlim i kažem:
„Volim te!“
Maximillian
Dusper,7.godina, 2.razred , Ehingen
Učiteljica: Ana Martinović
--------------------------------------
Kako sam majci
uljepšala dan
Ja sam majci uljepšala dan,
to je moj poklon za njen rođendan.
Uređivala sam sve
i u'brala joj cvijeće,
pružila joj ruku
i zaželila joj puno sreće.
Mama se veselila
i rekla puno hvala,
čvrsto me zagrlila
i pusu meni dala.
Alina Ćurić, 9. godina,
4.razred,Ehingen
Učiteljica : Ana Martinović
--------------------------------------
Kako sam majci
uljepšala dan
Kad je moja baka umrla, moja mama je bila jako
žalosna. Dugo sam razmišljala o tome što bi mogla
učiniti za nju da ne bude više tako jako tužna i
žalosna. Otišla sam kod mojih sestara i braće, pa
sam ih zamolila za savjet i ujedna za pomoć. Niti
ja, ali niti oni nismo moglii gledati našu mamu
onako žalosnu, htjeli smo da bude ponovo radosna.
Razmišljali smo svi zajedno, pa nam je sinula ideja
da bi mogli pospremiti kuću. Odmah smo se primili
posla. Pošto smo brojna obitelj, ima nas ukupno
devetero braće i sestara, brzo smo bili gotovi, a
kuća je sva blistala i bila čista. Poslije, kad je
moja mama došla kući odmah se obradovala, a njena
crvene oči od plakanja postalae su opet sretne ii
sjajne. To je i nama bilo drago, bili smo radosni i
veselili smo se zajedno s njom. Ali najveću radost
je ponovo osjećala moja mama jer zna da na nas može
uvijek računati, da nije sam asa svojim brigama i
tugom, te da smo mi spremi sve učiniti kako bi joj
uljepšali dan i učinili joj život lakšim.
Marina Pokrivka,
12.godina, 6.razred, Ehingen
Učiteljica: Ana Martinović
--------------------------------------
Kako sam majci
uljepšala dan
Sivilo zime, hladnoća, mrak,
a onda se napokon rađa dan.
Dan za danom i gle
visibaba, šafran, jaglac,sunce,
napokon jedan lijepi dan!
Proljeće se smiješi.
Povikah glasno:“Mama, dođi!“
pružih joj kiticu najljepšeg proljetnog cvijeća.
„Hvala ti kćeri, danas si mi baš uljepšala dan!“
Dalia Michelle Žanić, 12.godina,6.razred,Ulm
Učiteljica: Ana Martinović
--------------------------------------
Kako sam majci
uljepšala dan
Ah, ja i moja mama, to bi mogla biti jedna divna
priča o meni i mojoj mami. Znam da moju mamu često
srdi kao ja dođem kući iz škole i odmah se krenem
igrati s mojom malom sekom Ines. Mama se uvijek na
mene tada ljuti jer ne pospremim svoje stvari i ne
napišem domaću zadaću, već se cijelo vrijeme igram.
Ona uvijek kaže: „Lea, zašto si takva? Nemoj mene
čekati da dođem s posla, napravi nešto i sama!“ Znam
, to ju jako srdi, ali ja često u sebi mislim :“
Mama, ja sam još mala, osim toga volim se igrati sa
svojom malom sekom!“ Jednog dana sam odlučila
iznenaditi mamu. Kad sam došla kući iz škole,
zamolila sam djeda neka se on igra s mojom malom
sestrom. Tako sam ja lijepo imala vremena za malo
iznenađenje. Pospremila sam svoju sobu i napisala
sam na vrijeme domaću zadaću. Kad je mama došla
doma, bila je iznenađene, nije me morala upozoriti
na moje dužnosti već je od sreće povikala: “Tako
divan dan! Lea, baš si me lijepo obradovala,
uljepšala si mi današnji dan!“ Na što sam ja njoj
odgovorila: „Divno mama, ali meni je nedostajala
moja svakodnevna igra s mojom sestricom,no, važno je
sam sa si ti mama sretna i ponosna na mene.“
Lea Grgić, 8.godina, 3.razred, Ehingen
Učiteljica: Ana Martinović
--------------------------------------
Kako sam mami
uljepšala dan
Mamin rođendan
Bilo je jutro.Ja sam ustala prva i napravila sam
mami doručak.
Za
to postoji opravdan razlog, mami ima rođendan.
A
poklon? Ah, evo ga. Kupila sam mami zanimljivu
knjigu za čitanje.
Mama se probudila. Počela sam joj pjevati onu
poznatu rođendansku pjesmu:
„Sretan rođendan ti.....“ Čvrsto sam ju zagrlila i
poljubila, zaželila joj sve najbolje od srca. Mami
je krenula suza radosnica niz lice, ali iznenađenju
njie bilo kraja. Dala sam joj knjigu i poslužila joj
najslaniji i najukusniji doručak.
Mama je ostala bez riječi, bila je presretna!
Ivana Martinović, 9.godina,4. razred,Laupheim
Učiteljica: Ana Martinović
--------------------------------------
Oprostila sam
prijateljici
Moje ime je Marina.
Moja najbolja prijateljica zove se Marija. Već se od
malene znamo i uvijek se radujem kad smo zajedno.
Jednog dana pitala me je da bi pošla s njom na
plivanje.Bila sam sretna i uživale smo na bazenima
dok slučajno nismo susrele njezinu drugu
prijateljicu Anu. Na jedanput sve je radila s njom,
a mene je zapostavljala. Ja sam se osjećala kao zrak
i bila sam jako tužna. One su se smijale, a ja sam
stajala pored njih i bilo mi je dosadno. Nisam više
htjela biti sama pa sam uzela svoje stvari i otišla
sam kući. Ne bi me iznenadilo da uopće nije ni
primjetila da sam otišla. No, drugi dan sam se
igrala u vrtu i vidjela sam Mariju. Došla je do meni
i uvrnula mi je ruke kako svaki put kad se
sretnemo, to je naš tajni znak.Nisam reagirala na
njenu radnju. Pitala me je zašto sam otišla bez da
joj kažem kuda idem. Bila sam još uvijek jakoa
povrijeđena pa sam se okrenula i otišla kući bez da
sam joj odgovorila, nisam htjel prozboriti niti
jednu riječ s njom. Tako sam je jedan cijeli tjedan
ignorirala. U subotu ujutro me onda mama upitala
zašto više ne pričam s Marijom pa sam joj sve
objasnila. Ona mi je savjetovala da porazgovaram s
Marijom jer vidi da mene to jako tišti i
boli.Nazvala sam Mariju i rekla joj da može doći do
mene ako želi jer moramo ozbiljno razgovarati.
Poslijepodne je onda došla i rekla sam joj razlog
zašto sam se naljutila i bila tužna. Nakon toga joj
je sve bilo jasno, razumijela je moje ponašanje i
ispričala se. Bilo joj je žao i znala je da je tada
loše postupila. Vidjela sam da joj je bilo iskreno
žao zbog toga i oprostila sam joj.
Svaki čovijek je već
jednom u svom životu postupio krivo ili učinio nešto
loše namjerno ili nenamjerno i poželio je da mu se
oprosti. Meni je bitno da meni drugi ljudi oproste,
ali isto tako da ja sama mogu oprostiti drugima. Svi
prave greske.Ali najbitnije je da se iz vlastitih
pogrešaka nešto nauči, te izvuče pouka iz svega
toga, ujednoj čovjek mora biti spreman snositi
posljedice za svoje postupke i živjeti s njima.
Marina
Radić, 13.godine 7.razred, Ulm
Učiteljica: Ana Martinović
--------------------------------------
Zanimljivo putovanje
Prije par godina sam bio sa mojom obitelji na odmoru
u Hrvatskoj kao i svakog Ijeta kod moje bake.
Kad smo se vraćali s odmora kući;tata je vozio malo
prebrzo, tako da nas je zbog toga zaustavila
policija. Kad je policajac u autu vidio moga brata i
mene s našim psom, on se nasmiješio i rekao tati da
vozi sporije i opreznije, a od tih novaca koje je
uštedio zato što nije platio kaznu, da nam kupi
sladoled. Mi smo se puno obradovali i zaključili da
je naša hrvatska policija jako dobraprema djeci.
Međutim to nije bilo sve, kad smo stigli u blizinu
grada Rijeke, pokvario nam se auspuh. Morali smo
potražiti automehaničara da nam to popravi. Tako smo
i neplanirano proveli pola dana šetajući se po
Rijeci. Ali sve je dobro, kad se dobro svrši! Sa
zakašnjenjem,ali veseli stigli smo kući u Njemačku.
Leon Heyken,15.godina, 9.razred,Laupheim
Učiteljica: Ana Martinović
--------------------------------------
Zanimljivo putovanje
Jutro je, mama ulazi u moju sobu i budi me. Stigao
je trenutak,danas putujemo za Hrvatsku. Tata traži
putovnice, mama priprema jelo za put, a ja se
veselim.Evo polazimo mama zaključava ulazana vrata,
a tata utovaruje prtljagu u auto. Idemo još natočiti
gorivo nakon čega počinje naše putovanje prema
domovini.
Vozimo se autoputom preko planina i promatram
autobuse i kamione pored koji prolazimo. Tata mi
priča o tome što sve krave jedu i kako funkcionira
njihova probava, a mama sluša slovenski radio. Već
putujemo šest sati, još dva sata i onda smo u mom
voljenom Zagrebu. Putovanje je za sada dobro, ali na
jedanput tata naglo zakoči, zaustavlja auto, nastala
je gužva na autocesti.
Jako sam tužna jer sam se već poveselila da nam
treba još sam o dva sata do Zagreba. Pored nas
prolazi policija i hitna pomoć.Tek sam sad saznala
razlog gužve, ali i shvatila ozbiljnost situacije.
Jedan kamion se prevrnuo. Tata i ja odlazmo vidjeti
što se točno dogodilo, a mama ostaje u auto.
Zanimljivo je promatrati bolničare kako spašavaju
vozaču život. To je jedina uzbudljiva situacija jer
sve ostalo je strašno za vidjeti.
Stojimo već dugo usred autoputa i čekamo, lagano mi
već postaje dosadno. Nakon tri sata čekanja, kolona
se je krenula dalje. Naše putovanje se
nastavlja.Postajem lagano nervozna , ovo čekanje me
izludilo,htjela sam vidjeti Zagreb po danu, ali i
ovako po noći je prekrasan grad. Stigli smo nakon
jedanaest sati vožnje napokon kod moje bake.
Michelle Budak, 13.godina, 7.razred, Ehingen
Učiteljica: Ana Martinović
|
